Mikropenis
Mikropenis je općenito prihvaćen termin koji se koristi za abnormalno male penise. Mikropenisi kao pojava su vrlo rijetki i najčešće su uzrokovani genetskom ili hormonalnom neravnotežom u tijelu. U principu, ovo stanje je veoma lako za dijagnozu i da se zapaziti odmah po rođenju i zapravo još od tada započinje liječenje.
Kroz ovaj članak pokušaćemo se osvrnuti na sve dostupne informacije vezane uz temu mikropenisa, simptome, definiciju i uzroke, kao i načine na koje ovaj ispodprosječni penis možemo napraviti koliko toliko pristojnijim. Jako je bitno da penis nema, usled malih dimenzija, negativnih utjecaja na spolnu ili bilo koju drugu funkciju.
Što je mikropenis?
Glavni uzrok pojave mikropenisa uglavnom se ogleda u kakvom hormonskom disbalansu, što je samo po sebi poprilično rijetko stanje. Liječnici sa sigurnošću uspostavljaju dijagnozu mikropenisa kada je konkretan penis 2,5 standardne devijacije ispod prosječne duljine, naravno uzevši u obzir njegove godine i dob, kao i stupanj spolnog razvoja.
Klinički izvori definiraju mikropenisne prosjeke za svaku dob, kao što možete videti u tablici:
Pažljivo istraživanje na ogromnom uzorku nam je pokazalo da je prosječna duljina penisa kod odraslih muškaraca približno oko 13,24 cm u trenucima potpune erekcije i maksimalne rastegnutosti. Kod odraslih osoba sa mikropenisom, liječnici smatraju da su te vrednosti nešto skromnijih 9,3 cm pri potpunoj erekciji.
Zanimljivo je da iako osoba ima mikropenis, njezine unutarnje genitalije, kao i testisi obično su potpuno normalne veličine.
Koliko je česta pojava mikropenisa?
Mikropenis je zbilja rijetko stanje koje pogađa otprilike 3 novorođenčeta na 20 tisuća rođenih, što je 0,015 % muških beba u SAD-u, prema dostupnim podacima u periodu između 1997. i 2000. godine.
Mikropenisi i ostale abnormalnosti pri rođenju mogu direktno ovisiti o različitim čimbenicima. Tu ulazi okoliš, izloženost roditelja pesticidima, ostalim toksinima tijekom trudnoće, alkohol, pušenje, narkotici, mikroplastika itd. Posmatrano ovako, mogu se izvesti određeni zaključci i saznanja da se ovo stanje može značajno češće javljati u određenoj populaciji.
Uzroci
Ovakvi slučajevi svoju nerazvijenost uglavnom duguju hormonalnim problemima, prvenstveno tjekom trudnoće. Nešto rjeđe, urođene mane i mikropenisi mogu se ispoljiti kao rezultat majčine ležernosti i nedovoljne brige. Tu se ističu majke koje ne vode računa o ishrani, piju, puše, izlažu se pesticidima i drugim otrovnim kemikalijama za vrijeme trudnoće.
Zanimljiva su moderna istraživanja sprovođena na ftalatima, toksičnim elementima koji se nalaze u plastičnoj ambalaži, posebno ako se u njima služe topli napici ili hrana. Utvrđeno je da ftalati utječu na spolni razvoj, osobito kod muškaraca. Ove kemikalije direktno mogu utjecati na muški reproduktivni sustav kako u maternici tako i tijekom postnatalnog spolnog razvoja i puberteta.
Studije su pokazale da izloženost ftalatima tijekom tih kritičnih razdoblja može utjecati na koncentraciju hormona i spolno sazrijevanje. Prenatalna izloženost ftalatima usko je povezana s degeneracijom reproduktivnog razvoja muške djece, problemima sa reproduktivnim hormonima, anogenitalnim razmacima i poremećenim funkcijama štitnjače u djece.
Ftalati su endokrini remetioci i kao takvi štete razvoju i muške i ženske dece i njihovih reproduktivnih sustava.
Nedostatak testosterona in utero (tijekom trudnoće), obično rezultira pojavom mikropenisa i brojnim drugim abnormalnostima genitalija.
Ovaj manjak testosterona se javlja kada muški fetus iz nekog razloga ne proizvodi dovoljne količine ili kada majka ne proizvodi zadovoljavajuću količinu humanog korionskog gonadotropina (hCG). Ovaj hormon hCG, tjekom trudnoće potiče razvoj testosterona u fetusu.
U slučaju pak da su razine testosterona u fetusu zadovoljavajuće, možda se radi o nemogućnosti bebe da adekvatno odgovori na hormon. Takav slučaj nazivamo neosjetljivost na androgene.
Kako god da dođe do njih, svaka ovakva promjena hormona može dovesti so nerazvijenog ili deformiranog spolovila muškog fetusa.
Muško dijete po pravilu doživljava porast testosterona po rođenju negdje do trećeg mjeseca. Ovo je možda i prvi "pubertet" koji dijete zapravo prolazi i predstavlja ključno razdoblje za rast penisa. Ako se iz bilo kojeg razloga ovaj prirodni proces poremeti ili nekako prekine, beba može zakržljati, omesti se u razvoju i formirati mikropenis.
Vrlo rijetko. mikropenis je idiopatske prirode, što znači da liječnici još uvijek nisu uspjeli pronaći točne uzročnike.
Mikropenis kao simptom veće slike
Budući da u većini slučajeva hormoni, odnosno njihov disbalans, uzrokuje pojavu mikropenisa, ljudi s ovim stanjem najčešće imaju i druge simptome.
Neke usko povezane dijagnoze s mikropenisom su:
- hipogonadotropni hipogonadizam
- Prader-Willi-jev sindrom
- Kallmann-ov sindrom
- nedostatak hormona rasta
- kromosomalne abnormalnosti
- Lawrence-Moon-ov sindrom
Ponekad se i mikropenis da pogrešno dijagnosticirati, jer ono što se na prvu čini kao mikropenis zapravo predstavlja simptom totalno drugog problema. Na primjer, beba rođena, pregledom ustanovljen mikropenis, a zapravo ima otok skrotuma koji prikriva pravo stanje. Također, kod pretilih osoba, vrlo često se penis da doslovce zatrpati okolnim masnim naslagama i tada ga vrlo zgodno nazivamo ukopanim penisom.
Kako se precizno može utvrditi prisustvo mikropenisa?
U velikoj većini slučajeva, mikropenis se obično dijagnosticira još kod dječaka pri rođenju.
Većina muškaraca u nekom momentu života doživi određene nesigurnosti i počne da brine o veličini svog penisa. Gotovo svi oni ponekad pomisle da imaju mikronski penis, a zapravo imaju penis savršeno normalne duljine i obujma.
Ako iz bilo kojega razloga osoba posumnja da ima mikropenis, najpametnija odluka bi bila posjeta liječniku koji će obaviti precizna mjerenja i uspostaviti adekvatnu dijagnozu. Međutim, kako se ta dijagnoza obično postavlja odmah pri rođenju, velike su šanse da ste se džaba brinuli.
Ako liječnik i posumnja na mikropenis, izmjerit će njegovu duljinu i provjeriti ima li ostalih znakova hormonske neravnoteže.
Ako novorođenče otežano mokri ili izbacuje jako male količine urina, liječnik će napraviti sljedeće pretrage kako bi precizno utvrdio o čemu se radi:
- Fizički pregled - Klasičan sistematski pregled, gdje osim mjerenja penisa, liječnik će također obratiti pažnju i na druge znakove, poput masnih naslaga u preponama ili mogućne izrasline.
- Test krvi - Na ovaj način liječnik osigurava da su hormoni u bebinoj krvi na zadovoljavajućoj razini. Ako postoji potreba, kao kod ekstremnih slučajeva, može se napraviti i kompletno genetsko testiranje kako bi se utvrdio i potvrdio spol djeteta. Ekstremno rijetko, beba koja na prvu izgleda kao da ima mikropenis može zapravo biti interspolna ili imati poremećaje spolnih kromozoma.
- Snimanje skenerom - Liječnik u svom arsenalu testova može naručiti i snimanje bebe, bilo ultrazvukom ili CT skenerom, a po potrebi i magnetskom rezonancom, kako bi se jasno vidjele genitalije i stanje okolnih struktura.
Nekoliko alternativnih stanja može naizgled dati dojam manjeg penisa i tako dovesti liječnike do zabune. Neki od njih se ponekad događaju i nakon obrezivanja.
Alternativne mikropenisne dijagnoze uključuju:
- ukopani penis - gdje je penis zapravo žrtva okoline i masnih naslaga.
- mrežasti penis - gdje je tkivo penisa i skrotuma tako povezano da se stvara privid mikrostrukture.
- zarobljen penis - gdje okolina penisa nema dovoljno kože
Liječenje i terapije
Kako se radi o stanju koje se uglavnom uoči odmah po rođenju, jako je bitno odmah početi sa pravilnom terapijom. Tretman ima za cilj normaliziranje hormona i povećanje penisa na zadovoljavajuću razinu i osiguranje povratka zdrave funkcije penisa i normalnog samopouzdanja.
Na uputu liječnika mogu vam biti dostupne sljedeće terapije za rješavanje ovog problema:
Hormonska terapija
Suplementacija testosterona može dovesti do značajnog naknadnog rasta penisa. Opcije su davanje intramuskularnih injekcija ovog hormona ili topikalno nanošenje kreme s testosteronom direktno na genitalije tijekom prvih par mjeseci nakon rođenja. Svako liječenje testosteronom daleko je učinkovitije ukoliko se primenjuje odmah i prije puberteta nego nakon. Svako tijelo koje prođe kroz pubertet ima minimalne šanse za oporavak i popravljanje stanja mikropenisa.
Kao odličan odgovor na terapiju liječnici mogu smatrati povećanje duljine penisa od 100 % ili prosječno uvećanje od oko 3,5 cm.
Dostupne su i druge, različite hormonske terapije, ovisno o utvrđenom uzroku mikropenisa, a postavljanje točne dijagnoze i poznavanje inicijalnog uzroka iznimno je važno.
Operativna metoda
Ako hormonska terapija ne urodi plodom, operacija može biti jedno od potencijalnih rešenja. Liječnik može kirurški umetnuti implantat direktno u penis i time povećati njegovu dužinu i obujam. Međutim, treba naglasiti da svaka intervencija nosi visok rizik od komplikacija. Morate u obzir uzeti infekcije, odbacivanje implantata, bolove, period oporavka i navikavanja i sl.
Utječe li mikropenis na seksualnu funkciju?
Većina osoba s mikropenisom ima savršeno normalnu seksualnu funkciju. Sam mikropenis ne utječe na vašu sposobnost manualne masturbacije, mokrenja ili uspostavljanja erekcija i doživljavanja orgazama. Kod pojedinih ekstremnijih slučajeva, osobe teško mogu mokriti iz uspravnog položaja, pa često pribjegavaju mokrenju iz sjedećeg položaja.
U slučajevima mikropenisa najčešće ništa fizički ne sputava funkciju, već su sve prepreke u formi psihičkih problema koje sami sebi namećemo. Anksioznost je ozbiljan problem koji u ovim slučajevima veoma često stvara nepromostivu prepreku u seksualnom zadovoljstvu sa partnerom. Mnogi muškarci svojim fizičkim nezadovoljstvom stvaraju prevelik pritisak i upravo zato ne mogu imati zadovoljavajuće odnose. Neretko se takva situacija dešava i nakon tretmana ili kirurške intervencije, iako po svim istraživanjima jasno je da su njihova seksualna funkcija i integritet savršeno normalni. Svakako, savjetovanje sa psihologom ili seksualna terapija će imati pozitivne utjecaje na ovakvo stanje.
Na kraj krajeva, seksualni odnos je samo jedan od aspekata uživanja u seksu sa partnerom. Čak iako imate poteškoća tijekom spolnog odnosa, to ne mora biti nepromostiva prepreka u postizanju seksualnog zadovoljstva, lično vašeg ili vašeg partnera.
Prema poznatoj studiji iz 2018., svega 18,4 % žena može doživjeti orgazam uzrokovan direktnom penisno-vaginalnom penetracijom. Dakle, fokusiranje na alternativne tehnike, kao što su korištenje pomagala ili oralni seks, koji može osobu dodatno osloboditi i učiniti sigurnijom, što će svakako pozitivno djelovati na samopouzdanje, seksualni život i vezu.
Zaključak
Ukoliko ovo pažljivo čitate i imate erektovani penis od ispod 9 cm, vrlo moguće imate samodijagnosticirani mikropenis.
Nedostatak specifičnih, pa i muških hormona tijekom trudnoće uglavnom uzrokuje ovo stanje. Nešto rjeđe uzrok mogu biti vanjski čimbenici ili genetske abnormalnosti.
Mikropenis se obično da primijetiti odmah nakon rođenja i tada se dijagnoza zavodi u medicinski karton. Jedno od rešenja mogu biti dopunski tretmani testosteronom tijekom razvoja. Osoba s ovim nezgodnim problemom možda nikada neće dobaciti do prosjeka, ali to ne mora uopšte utjecati na njihove sposobnosti u postelji i seksualnu funkciju.
Različite veličine spolovila savršeno su normalna stvar. Ljudi s manjim penisom i pored toga mogu imati potpuno zdrav i aktivan seksualni život. Osobama koje imaju depresiju, anksioznost ili se na bilo koji drugi način psihički bore s prihvaćanjem ovog stanja, savjetovanje i seksualna terapija u ogromnoj mjeri mogu pomoći.
